subota, 05.07.2008.

..NEVER SAY GOODBY...

..ah evo me nakon duzeg vremena...za pocetak bih rekla da pocinjem osjecati kako se ova veza blizi kraju mozda on ne al ja...izgubila sam nadu da sam ja njemu ista vise od avanture a na neki nacin prestala to i traziti jer moji osjecaji su trajali prvih par mjeseci al vise...kao da nesto nedostaje on je prezauzet svojim poslom...ne cujemo se po par dana...ne ulazem vise sebe toliko u tu vezu ako je tako mozemo nazvati nismo se ni vidili odavno i ako je rekao da ne odustaje on od nicega lako pa tako ni od mene...kad ovako pogledam on je kao neko malo dijete koje nikako ne moze vidjeti kakva se situacija on se ne obazire na to sto je ozenjen i sto ima djecu...kao da ih nema...mislim ni meni toliko ne smetaju vise kad znam...da mu je stalo na neki nacin...al osjetim da to nije to...on je mali nezreo djecarac u tjelu muskarca...neki dan dok sam se vozila prosla sam pokraj mjesta gdje radi i vidjela ga...prekrasno lice...smjesio se nekim ljudima...ne znam on je tako...ne opterecen...opusten...poseban...al ja u ovu vezu vise ne vjerujem...mislim...samo greska na kojoj se uci...mozda vise ovaj blog ne budem posvecivala njemu...vec budem pisala o mojim dogadajima sagledanju stvari inace...procitala sam u komentarima da sam dosta mlada pi nacinu pisanja se skuzi...pa da...vjerovatno mlada koliko i ne ocekivate a i on je isto...sa 18 se ozenio...ahh...mozda se tada cinilo ljubav hehe...! p.s hvala vam svima na podrzci misljenjima i svemu stvarno ste super a neke cu recenice posebno pamtit


evo i jedne pjesme koju sam napisala mislim inace pisem u slobodno vrjeme pa evo nek i to neko procita hehe.

Nekad bilo je al' evo više nije,
Nekad bilo je i čemu sad da se krije,
Bilo je to davno prije jeseni i kiše,
Bio je to davno i sad polako sve se briše.

U ranu zoru od mene otišla si
Bez riječi i bez pozdrava mene zaboravila si.
Ne znam, možda sam to i zavrijedio, ali
Znam cjele noći za tobom sam plakao.

I sad na kraju sna i na početku duge,
Bacam riječi u vodu jer nisu moje već su tuđe.
I još na kraju samo tražim oproštaj od tebe,
Jer više te nema, a meni sve je teže i teže.

subota, 21.06.2008.

...PRVA DILEMA I UPOZNAVANJE...

...koliko puta sam cula price ahhh znas ko se nasao u cijem krevetu? a vidi one tamo kako je nije sram izaci iz kuce kad svi znaju cija je ljubavnica...po tisucu puta ispricane takve price...od ljudi koji ni ne znaju da sam i ja zapravo necija LJUBAVNICA...naime prije mozda mjesec dana upoznala sam jednog jako zanimljivog nazovimo decka...kaze se sve se dogada s razlogom pa mozda i to da sam u malo cudnim okolnostima nebi pricala kakvim da me neko ne prepozna upoznala par deckiju..jedan mi se odma svidio..dosta mlad pricljiv i ljep...i tako su odmicali dani a mi smo se dopisivali porukama iz dana u dan sve sam se vise vezivala za njega...kad sam shvatila da zapravo zelim da bude nesto izmedu nas upitala sam ga s kim zivi dali ima curu...rekao je da nema sto sam i predpostavljala al ubrzo sam ponovila i moje drugo pitanje shvativsi da nisam dobila odgovor na njega...jos sam nadodala da se ipak moram malo raspitat...na to je rekao najgore se puno raspitivat...sto me odma navelo na sumnju...da ima ZENU...ubrzo je moja sumnja potvrdena recenicom DA IMAM zenu i dvoje djece zar ti smeta? ispocetka nisam nista htjela samo prijateljstvo pa je tako i bilo dopisivali se on je dolazio druzili smo se...no jedan dan malo su se stvari promjenile...nesvjesno sam se pocela zaljubljivat u njega u ono sto on je...bio je divan prema meni nikad zenu ni spominjao nije a dosta vremena je posvecivao meni...i na jednom rastanku rekao da ce me otpratit do kuce bez straha moze proci samnom gradom a i ne zivi tako daleko u jednom gradu blizu moga no ja ne zelim s njim u javnost...pa smo posli drugim putem...stvarno me cudilo to sto se on uopce ne opterecuje s tim sto ima zenu bez straha sjednemo u kafic...ehh da moram nastavit sta je bilo tu prekrasnu vece kad me pratio kuci...kad smo dosli blizu moje zgrade on se naslonio na zid i rekao ja sam mislio da cu barem dobit pusu...nesto sam osjetila sto me tjeralo prema njemu...poljubila sam ga...i tada se nas odnos pretvorio u pravu vezu a od tada ja sam postala LJUBAVNICA!!! on dosta vremena meni posvecuje upoznala sam dosta njegovih dobrih prijatelja i oni me prihvacaju super uopce niko ne spominje zenu mi smo kao mladi zaljubljeni par...no ipak negdje u dubini sebe osjecam neku prazninu kad navecer legnem i pocmem razmisljeti pa on sada lezi kraj nje provodi s njom noci...vode ljubav...imaju zajednicku djecu vec 7godina prolaze skupa sve u zivotu i zapitam se sto ce se dogoditi samnom dali sam ja samo avantura ili pak njegova tiha patnja mozda samo mala tocka koje se sutra nece sjecat...!

1.DA LI VJERUJETE DA SE SVE U ŽIVOTU DOGAĐA S RAZLOGOM?
2.DA LI VJERUJETE DA SVAKA GREŠKA DONOSI RJEŠENJE?
3.DA LI PRIHVAČATE OVAJ SVIJET TAKO DA SVI GRIJEŠIMO?
4.NITKO NEZNA S KIM ĆE BITI SRETAN, A SKIM NE, AKO NE PROBA

14:06 - Komentiraj ( 19 ) On/Off

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.